Što o art terapiji kažu stručnjaci i praksa?

Znanstveno utemeljeni rezultati i utjecaj art terapije na dobrobit polaznika.

Kada birate podršku za sebe, svoje dijete ili određenu grupu, važno je znati da su metode provjerene i sigurne. Uspješnost art terapijskih protokola koje provodi Jasmina potvrđuju dugogodišnje suradnje s vodećim zdravstvenim i socijalnim institucijama, kao i objavljeni stručni osvrti:

Znanstvena verifikacija (Portal HRČAK): Moj rad i metodologija detaljno su opisani i pozitivno ocijenjeni u stručnim člancima koji analiziraju primjenu art terapije na Odjelu za ovisnosti i neurokognitivnu rehabilitaciju (JSB Insula, Rab) te na pedijatrijskim i kirurškim odjelima (Klinika za dječje bolesti Zagreb).
Suradnja s institucijama od povjerenja: Rad s preko 320 korisnika različitih dobi – hospitalizirana djeca i mladi, umirovljenici u Domu za starije Centar Zagreb, kao i štićenici Udruge za promicanje inkluzije te majke i djeca u Caritasovoj Kući

Glavni zaključci stručnjaka i voditelja odjela o dobrobitima naših radionica:

Trenutačno smanjenje stresa i straha: Polaznici (osobito djeca u bolničkom okruženju) pokazuju smanjenje anksioznosti kao reakcije na stres već nakon prve radionice.
Izgradnja pozitivnih odnosa: Kroz formate poput “Otvorenog studija”, sudionici jačaju socijalne vještine, razvijaju empatiju i fine motoričke
Osjećaj kontrole i dostojanstva: U trenucima životnih kriza ili bolesti, sloboda izbora materijala i kreativnog izričaja polaznicima vraća osjećaj autonomije i unutarnje

a) Mišljenje stručnog osoblja na djelovanja art terapije na funkcioniranje korisnica

Na samom početku korisnice su bile zaintrigirane idejom o likovnom angažmanu, no u većoj je mjeri prevladavala suzdržanost i početni otpor prema novom iskustvu. Postepenim objašnjavanjem i predočavanjem onoga što art terapija donosi otvarale su se toj ideji. U najvećoj je mjeri i dalje prevladavao stav nedovoljno razvijenog talenta za slikanje koji se pretakao u strah od neuspjeha. Korisnice su bile uvjerene da će radovi biti jako loši i da se neće snaći u njihovoj izradi. Ipak, već s prvim susretom taj se stav počeo mijenjati. Korisnice su bile znatno otvorenije prema art terapiji te su sa sobom ponijele jako pozitivne dojmove. Iz radionice u radionicu najviše su do izražaja dolazili njihovo samopouzdanje i osjećaj postignuća koji su se vidno povećavali sa svakim dovršenim radom. S ponosom su pokazivale svoje radove, gotovo u nevjerici da su one te koje su ih napravile.

U nekoliko je navrata bilo stresnih situacija kod pojedinih korisnica koje su se zbile netom prije susreta s voditeljicom radionica. Korisnice bi vidno ljutite i izrazito frustrirane otišle na radionicu, a izašle bi smirene i „posložene“.

U takvim je trenucima bilo vidljivo da art terapija i likovno izražavanje povoljno utječu na njihovu samoregulaciju i ventiliranje. Razina njihove trenutačne anksioznosti znatno bi se smanjila uslijed takvih događaja ako bi se u međuvremenu angažirale u likovnu izradu vlastitih radova. Što se tiče dugoročnog učinka art terapije na njihovu anksioznost, vidljivo je da se s vremenom boravka u ustanovi ta razina smanjuje, no teško je razlučiti mjeru u kojoj pojedini faktor doprinosi toj promjeni. Ipak, bez sumnje se može zaključiti da art terapija nosi svoj udio u cjelokupnom doprinosu.

Pristupu korisnica, njihovom viđenju vlastitih sposobnosti i pozitivnom učinku art terapije i likovnog izražavanja na njihovo stanje uvelike je pridonio pristup voditeljice radionica. U kojoj su god situaciji korisnice bile u prilici verbalizirati svoje stavove o navedenom angažmanu, iznosile su izrazito pozitivna mišljenja o voditeljici i njihovom odnosu. Takvo što bi se najviše očitovalo pri dolasku nove korisnice kada bi joj već upućene korisnice objašnjavale kako izgledaju njihove radionice. Svaki bi put, bez iznimke, istaknule voditeljičinu toplinu, pristupačnost, dobrohotnost i blagu komunikaciju kojom bi ih usmjeravala tijekom izrade radova.

M., psihologinja

Sudjelovanje u likovnom izražavanju maloljetnim majkama i trudnicama pomoglo je u izgradnji odnosa. Primijećeno je da su korisnice često međusobno diskutirale o fazama sudjelovanja, odnosno onome čime su se taj dan bavile na terapiji. Također, uočeno je poboljšanje u osobnom razvoju, to jest percepciji umjetničkih aktivnosti koje do tada nisu imale priliku upoznati. Jedna je korisnica proširila svoj talent i čak imala u vidu karijernu mogućnost. Za jednu korisnicu moglo se primijetiti da je art terapija pomogla u odvraćanju pažnje, odnosno sudjelovanje u terapiji joj je ponekad pomoglo da negativne misli usmjeri na nešto ugodno i opuštajuće s obzirom na to da je fokus u tom trenutku bio na kreativnom zadatku. Zaključno, likovni je angažman svakako korisnicama Kuće pružao sigurno i podržavajuće okruženje za istraživanje osjećaja i ponekad suočavanje s osjećajem odustajanja.

G. P. C., socijalna radnica