Glina

Uvod u terapijski rad s glinom

Ključne riječi: glina, art terapija, emocionalna regulacija, regresija, trodimenzionalni objekt

Regulacija emocija igra ključnu ulogu u smanjenju anksioznosti putem art terapije, pri čemu se najveći pozitivni učinci očituju u boljoj emocionalnoj prihvaćenosti i razvijanju ciljno usmjerenih strategija suočavanja. Jedan od ključnih medija u ovom procesu je glina, koja svojim taktilnim i oblikovnim svojstvima omogućuje neposredan i intuitivan izraz emocija. Glina je zemlja nastala prirodnim procesom raspadanja stijena. Sholt i Gavron ističu da je glina poznat materijal u art terapiji i psihoterapiji koji se često koristi u individualnom i grupnom terapijskom radu. Snir i Regev navode kako je rad s glinom kod klijenata omogućio osjećaj „olakšanja”, „oslobađanja” te „osjećaja smirenosti”. Glina može biti snažan alat u terapiji jer uključuje tijelo, potiče primarno senzorno iskustvo te omogućuje sigurno izražavanje ljutnje i istraživanje osjećaja kontrole.

Povijest i simbolika gline

Proizvodi od gline prisutni su u ljudskoj povijesti još od prapovijesti, u obliku vaza, posuda te simboličkih i ljudskih figura. Glina je materijal koji se koristi više od 25 000 godina u povijesti čovječanstva. Ritualne posude, skulpture i idoli, maske i ritualne kulise bile su oblikovane od gline. Glina se kroz povijest koristila u mnogim kulturama kao sredstvo za izražavanje religijske dimenzije ljudskog života. Antropolozi pretpostavljaju da su simbolički oblici oblikovani u glini imali magijska i ritualna značenja.

Terapeutske karakteristike gline

Glina se u art terapiji uspješno primjenjuje u radu s demencijom, traumom, shizofrenijom, psihozom, depresijom i anksioznošću, kao i kod poremećaja prehrane, razvoja samosvijesti i identiteta te u radu sa ženama na istraživanju i razumijevanju slike tijela.

Glina je materijal za modeliranje koji je lako dostupan, taktilan, jednostavan za manipulaciju, interaktivan i stimulira sva osjetila, uključujući maštu. Smatra se jednim od najsvestranijih umjetničkih medija, a istovremeno omogućuje pristup psihološkim procesima pojedinca. U svom prirodnom obliku glina je: taktilna, vlažna, podatna i „neuredna“. Može se oblikovati, strugati, rezati, valjati, gnječiti, stiskati pa čak i izlijevati. „Glina ima sposobnost da se iznova oblikuje i razgrađuje više puta, omogućujući razbijanje i ponovno stvaranje skulpture.“ Nakon pečenja, glina postaje čvrsta, postojana i trajna, ali zadržava određenu krhkost i nepredvidivost jer skulpture mogu puknuti, raspasti se ili eksplodirati u peći.

Glina je trodimenzionalan, senzoran i taktilan materijal koji nadilazi mogućnosti dvodimenzionalnih medija. Može se rezati, razdvajati i ponovno sastavljati, čime postaje snažna metafora za ozljedu, traumu i ponovno iscjeljenje. Upravo su ti procesi promjene temeljne praktične vrijednosti rada s glinom. Prema Ogdenu, ljudsko iskustvo često je povezano s primarnim iskustvima, u kojima dominiraju osjeti dodira i ritma. Rad s glinom cilja na kinestetičko – senzornu razinu Expressive Arts Therapies Continuuma i koristan je za različite ranjive populacije. Rad u glini pomaže u oslobađanju suvišnih negativnih emocija, stresa i agresije te potiče osvještavanje emocija i  razumijevanje mehanizama koji ih potiču i uzrokuju.

Rad s glinom i emocionalna regulacija

Već i sam lagani dodir gline pomaže klijentu da ostavi otisak svojih prstiju, postane svjestan vlastite sposobnosti oblikovanja te osjeti utjecaj vlastitog postojanja i prisutnosti u sadašnjem trenutku. Ovo iskustvo osobito je značajno za osobe koje dolaze na terapiju s osjećajem gubitka, tuge i bespomoćnosti. Rad s glinom omogućuje integraciju emocija, sjećanja i fantazija iz različitih razina svijesti. Zbog intenziteta rada s glinom u iznošenju nesvjesnog sadržaja i pojačavanju osobnog značenja simbola, nužan je oprez pri njezinoj primjeni zbog rizika prerane razotkrivenosti, osobito u radu s traumatskim iskustvima.

Terapijska priroda gline i rada s glinom unutar terapije očituje se u trodimenzionalnoj prirodi gline i mogućnosti da klijenti stvaraju konkretan trodimenzionalni objekt, koji može postati simbol i metafora njihovog unutarnjeg svijeta i iskustava. Trodimenzionalnost gline znači da ona može blisko nalikovati, reproducirati i predstavljati objekte iz stvarnog života.

Korištenje gline pruža siguran prostor za istraživanje identiteta, osobito kod adolescenata koji kroz niz autoportreta istražuju vlastitu sliku o sebi i svojim emocijama.

Tri ključna obilježja rada s glinom u terapijskom procesu

• Proceduralni izraz – kroz dodir, pokret i trodimenzionalnu formu, glina omogućuje pristup neverbalnim slikama te simboličkim prikazima vlastitog identiteta i odnosa s drugima.
• Refleksija konstrukcije i dekonstrukcije – mogućnost stalnog oblikovanja, rušenja i ponovnog stvaranja skulptura simbolizira proces transformacije i pomaže u suočavanju s konstruktivnim i destruktivnim aspektima vlastitog bića, osobito u kontekstu identiteta, gubitka i žalovanja.
• Regresija – glina može potaknuti povratak ranijim fazama razvoja, istraživanje granica identiteta i stvarnosti te slobodniji pristup vizualnom i nesvjesnom mišljenju.

U terapijskom procesu glina djeluje kao snažan alat za emocionalnu regulaciju kroz šest ključnih čimbenika: olakšavanje izražavanja emocija, katarzu, simbolički izražaj složenih unutarnjih stanja, poticanje verbalne komunikacije, otkrivanje nesvjesnih sadržaja te konkretizaciju i simbolizaciju. Svojom sposobnošću da unutarnja iskustva prevede u opipljive oblike, glina olakšava razumijevanje i obradu emocija, pridonoseći samorazvoju i emocionalnoj stabilnosti. Regresija omogućuje istraživanje psihološke strukture osobe, uključujući modele privrženosti, obrambene mehanizme i rane razvojne konflikte.

Učinci art terapije bazirane na glini kod djece

Art terapija bazirana na glini kod djece značajno podržava integraciju i samoregulaciju. Vizualno izražavanje djetetu omogućuje eksternalizaciju emocija koje je teško verbalizirati. Umjesto da ih izrazi ponašanjem, dijete može projicirati te preplavljujuće osjećaje u objekt, koristeći glinu kao spremnik za emocionalni višak. Na simboličkoj razini dijete može s terapeutom dijeliti emocionalni sadržaj ugrađen u figuru, govoreći u trećem licu i pritom se oslobađajući srama, krivnje ili straha. U radu s djecom Rhodes ističe da upravo radnje poput štipanja, bockanja, stiskanja, konstruiranja i rezanja oblikuju iskustvo rada s glinom. Rad s glinom posebno se preporučuje u art terapiji s djecom koja su doživjela zlostavljanje. Stvaranje prostora za igru kroz izradu skulptura od gline može pomoći klijentima u ponovnom povezivanju s „unutarnjim djetetom”, gdje se bude uspomene na igru s blatom, modeliranje životinja i figura od plastelina ili tijesta.

Prikaz individualnog rada

Na prvoj sesiji pacijentici su ponuđeni različiti materijali kako bi likovno prikazala kako se trenutačno osjeća, a sama je odabrala glinu s kojom voli raditi. Pažljivo je modelirala skulpturu sebe i dečka. Dodavala je vodu i sitne morske pužiće koje je ugradila u kralježnicu, dajući im značenje snage, izdržljivosti i trenutačnog stanja zaljubljenosti, materijalizirajući time i trenutačni siguran emotivni oslonac. Skulpturu je nazvala „Zaljubljeni: ja i dečko“ (Slika 1).

Druga i treća sesija bile su usmjerene na osvještavanje primarnih emocija i njihovu regulaciju (Slika 3). Na četvrtoj sesiji prorađivan je unutarnji osjećaj sigurnosti. Izrađena glinena figura, „Zaštitnik” (Slika 2) podsjetila ju je na kip Isusa u Rio de Janeiru. Drži dvije kugle i „važe moja loša i dobra djela“, pravedan je i ne sudi samo prema djelima. Odstranila mu je višak haljine i napravila dres „da se može lakše kretati“, jer je u njemu prepoznala svog učitelja borilačkih vještina, očinsku figuru koju nije imala u svojoj primarnoj obitelji. Posljednja sesija bila je usmjerena na postavljanje ciljeva za idućih godinu dana, osvještavanje unutarnjih resursa i konkretnih aktivnosti koje će poduzeti: „uglazbiti napisane pjesme i održati koncert na slobodi, na nekom egzotičnom otoku, među palmama, uz more i zalazak sunca.”

Postavljanjem specifičnih ciljeva koje želi postići, pacijentica je postigla osnovni pomak iz pasivne, bespomoćne pozicije te je vizualizacijom želja ostvarila točku prema kojoj treba krenuti prema koracima koje trenutačno može konkretizirati.

Slika 1. Zaljubljeni: ja i dečko

Slika 2. Zaštitnik

Slika 3. Prikaz pet dominantnih emocija (sreća, ljutnja, tuga, strah i uzbuđenje)

Literatura:

1. Abbing, A., Baars, E.W., de Sonneville, L., Ponstein, A.S. i Swaab, H. (2019). ‘The effectiveness of art therapy for anxiety in adult women: A randomized controlled trial’, Frontiers in Psychology, 10, 1203. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2019.01203 (Pristupljeno: 2.12.2024.)
2. Brown, E. V. (1975). Developmental Characteristics of Clay Figures Made by Children from Age Three Through Age Eleven. Studies in Art Education, 16(3), 45–53. https://doi.org/10.2307/1320125
3. Carr, S. M. D., & Hancock, S. (2017). Healing the inner child through portrait therapy: Illness, identity and childhood trauma. International Journal of Art Therapy, 22(1), 8–21. https://doi.org/10.1080/17454832.2016.1245767
4. Corriveau, J. (2016). The healing benefits of clay in art therapy with early psychosis and schizophrenia spectrum populations (Master’s thesis, Concordia University, Montreal, Quebec, Canada). Concordia University. © 2016 Julie Corriveau. https://spectrum.library.concordia.ca/id/eprint/981593/1/Corriveau_MA_F2016.pdf
5. Crocker, T., & Carr, S.M.D. (2021). Clay Work and Body Image in Art Therapy: Using Metaphor and Symbolism to Heal (1st ed.). Routledge. https://doi.org/10.4324/9781003097884 https://www.academia.edu/87188927/Clay_Work_and_Body_Image_in_Art_Therapy
6. Hinz, L.D. (2009). Expressive Therapies Continuum: A Framework for Using Art in Therapy (1st ed.). Routledge. https://doi.org/10.4324/9780203893883
7. Janković Shentser, M. (2020). Senzomotorička art terapija: Glina. Neurološke veze i psihoterapijski učinci. Socijalne teme, 1(7), 39-63. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/255978https://www.researchgate.net/publication/350157695_Sensorimotor_Art_Therapy_Clay_Neurologic_connections_and_therapeutic_effects
8. Kramer, E. (1973). Art therapy in a children’s community. Springfield, IL: Charles C. Thomas.
9. Mennin, D.S., Heimberg, R.G., Fresco, D.M. i Ritter, M.R. (2008). Is generalized anxiety disorder an anxiety or mood disorder? Considering multiple factors as we ponder the fate of GAD. Depression and Anxiety, 25, str. 289–299. https://doi.org/10.1002/da.20493 (Pristupljeno: 21.12.2024.)
10. Ogden, T. (1992). The Primitive Edge of Experience (1st ed.). Jason Aronson, Inc. Retrieved from https://www.perlego.com/book/5193089/the-primitive-edge-of-experience-pdf (Original work published 1992)
11. Rhodes, M. (2008) ‘Getting the inside out: Speaking with clay’ (pp.27–45). In, D. McCarthy (Ed) (2008) Speaking about the Unspeakable: Non-Verbal Methods and Experiences in Therapy with Children. London: Jessica Kingsley. https://books.google.hr/books/about/Speaking_about_the_Unspeakable.html?id=PRcQBQAAQBAJ&redir_esc=y
12. Sholt, M., & Gavron, T. (2006). Therapeutic Qualities of Clay-work in Art Therapy and Psychotherapy: A Review. Art Therapy, 23(2), 66–72. https://doi.org/10.1080/07421656.2006.10129647 URL: https://www.researchgate.net/publication/241720470_Therapeutic_Qualities_of_Clay-work_in_Art_Therapy_and_Psychotherapy_A_Review (Pristupljeno: 5.12.2024.)
13. Snir, S. & Regev, D. (2013) A dialog with five art materials: Creators share their art making experiences. The Arts in Psychotherapy, Vol.40 (1) pp.94–100. https://doi.org/10.1016/j.aip.2012.11.004
14. Waldman, J. (1999). Breaking the mould a woman’s psychosocial and artistic journey with clay. Inscape, 4(1), 10–19. https://doi.org/10.1080/17454839908413069