Ključne riječi: polje gline, glina u terapiji, trauma i tijelo, senzomotorička art terapija, haptika, dodir u terapiji
Uvod u metodu polja gline (Clay Field)
Elbrecht i Antcliff razvili su pristup senzomotorne art terapije posebno usmjeren na psihofiziološku razinu obrade traume, u okviru kojeg koriste protokol informiran traumom pod nazivom metoda „Polje gline“ (Clay Field), koju je izvorno razvio prof. Heinz Deuser. Opisuju kako se traumatska iskustva procesuiraju unutar Clay Fielda te kako su povezana s terapijom traume i njihovim iscjeljenjem pri čemu ističu da je trauma psihofizički događaj čiji se ostaci mogu zadržati u tijelu dugo nakon događaja te se manifestirati kroz ljudsku psihu, relacijski sustav i živčani sustav. Tijelo pamti ozljede i traume, ali i vlastite potrebe, instinkt za preživljavanjem i iscjeljenjem.
Clay Field kao psihofiziološka metoda rada
Elbrecht opisuje Clay Field kao psihofiziološku art terapiju koja uključuje ruke i rad s glinom unutar sigurnog okvira pravokutne kutije (36 cm × 43 cm, dubine 3 cm), pri čemu dolazi do složenog međudjelovanja između ljudske neurobiologije i izraza proživljenih iskustava. U Clay Fieldu uspostavlja se ograničen prostor sa sigurnim granicama; kutija je ispunjena glinom i djelomično kontrolira klijentove pokrete te okvirno definira njegove postupke stvaranja. Različita uporaba prostora u Clay Fieldu i kod rada s glinom utječe na iskustvo svakog pojedinca: neki preferiraju jasne granice, a drugi ne.
Primjena metode u radu s traumom
Iscjeljivanje traume u Clay Fieldu primjenjuje se kod odraslih s poviješću zlostavljanja i nepovoljnim iskustvima u djetinjstvu, povezanima s razvojnim traumama kod djece i kompleksnim posttraumatskim poremećajima kod odraslih, a donosi značajne koristi i kod djece s poremećajem pažnje i hiperaktivnošću (ADHD), razvojnim teškoćama i traumatskim iskustvima. Kliničke primjene pogodne su i za odrasle i za djecu te omogućuju procesuiranje traume i dovršavanje prekinutih reakcija na traumatske događaje.
Dodir kao temelj terapijskog procesa
Dodir je jedno od temeljnih ljudskih iskustava i osnova sigurne privrženosti, povezan s najranijim tjelesnim sjećanjima, sposobnošću snalaženja u svijetu, seksualnošću, ali i kršenjem granica i ozljedama. Period ranog djetinjstva dominantno se temelji na dodiru, pri čemu je doživljaj ljubavi i sigurnosti kod dojenčeta oblikovan najviše kroz bliski kontakt kože, držanje i maženje. Taktilni kontakt predstavlja prvi oblik komunikacije koji učimo.
Dodir sinkronizira ritam tijela, tjelesnu temperaturu i emocije između majke i djeteta, članova obitelji i partnera, a može se dogoditi samo u sadašnjem trenutku. Kada ruke dodiruju glinu, prirodno se aktiviraju:
- eksteroceptori (pet osjetila)
- interoceptori (unutarnji osjet vezivnog tkiva, organa i mišića)
Svaki pokret ruku pruža trenutačnu povratnu informaciju mozgu.
Haptika i senzomotorička integracija
U tretmanu traume postoji potreba za uključivanjem somatskog i tjelesnog iskustva u terapiju. Integracija tjelesne svjesnosti u psihoterapiju kroz senzomotorne procese sve više postaje standard u terapiji traume. Korištenje ruku kao alata percepcije naziva se haptikom, koja uključuje pokret i senzorne impulse te se odnosi na osjet dodira, a omogućuje pristup vrlo ranim razvojnim fazama, uključujući i preverbalnu dojenačku fazu. Terapeut prati klijenta, potiče i podržava njegove pokrete ruku u glini, čime se aktivira haptika. Terapijski pristup mora uključivati kognitivnu, emocionalnu i senzornu dimenziju. Nova neurološka istraživanja pokazuju da su ruke bile ključne u oblikovanju ljudskog mozga. Ruke su predstavnici tijela u simboličkom svijetu Clay Fielda. One su sposobne pronaći rješenja povezujući se s najstarijim dijelovima mozga na često izvanredan i kreativan način.
Haptički dodir uključuje koordinirane pokrete i niz različitih senzorskih receptora u koži. Elbrecht i Antcliff navode da „haptička percepcija omogućuje neverbalni pristup psihološkim i senzomotoričkim procesima blokiranima traumom te da se trauma može razriješiti putem dodira“.
Tri osnovna oblika dodira u Clay Field metodi
Deuser i Elbrecht razlikuju tri osnovna oblika dodira:
- Osjet kože – odnosi se na senzornu percepciju dodira ravnom rukom. Primarno se doživljava u odnosu dojenče – majka tijekom prve godine života (nenamjerno dosezanje predmeta, prvo djetetovo istraživanje svijeta, npr. djetetova ruka na majčinoj dojci). Prisutni su maženje, nježni i umirujući pokreti ruku, komunikacija skrbnika o sigurnosti i ljubavi te stanje bivanja s nekim ili nečim. U Clay Fieldu osjet kože može se stimulirati trljanjem ruku i podlaktica glinom kako bi se podržali impulsi samonjegovanja koji su u razvoju nedostajali ili se javlja kao potreba za maženjem jednostavnih, često zaobljenih oblika i izbočina.
- Osjet ravnoteže – odnosi se na komunikaciju između ruku te između desne i lijeve hemisfere mozga. Djeca uče ravnotežu kroz odnos s roditeljima i njihovu prisutnost ili odsutnost, skrb ili zanemarivanje. Što se roditeljski polovi više kreću u skladu, to je veći osjećaj ravnoteže kod djeteta. U Clay Fieldu ova povezanost ili prekid projicira se kao simetrija ili asimetrija.
- Osjet dubine – opisuje aktivnu ruku koja prodire, manipulira, stišće, kopa i gradi. Osjet dubine usko je povezan s razvojem ego svijesti i sposobnosti snalaženja u svijetu. To se očituje kao osoba s namjerom i aktivnim pristupom svijetu. Deuser ga povezuje s arhetipom oca.
Clay Field se ne preporučuje osobama pod teškom medikacijom ili s nestabilnim psihijatrijskim stanjima, zbog moguće smanjene osjetljivosti na senzorne podražaje.
Prikaz individualnog rada – polje gline (2 susreta)
Rad je proveden s djevojčicom u dobi od 14 godina, maloljetnom majkom, koja pripada visoko traumatiziranoj populaciji (Ponavljani ili traumatski događaj tipa 2).
CILJEVI TERAPIJE: Smanjenje stresa i anksioznosti, osnaživanje.
Slika 1. „Polje gline“
1. susret – senzomotoričko istraživanje i emocije
Na prvom susretu klijentici je ponuđen rad u polju gline (2 kg gline u velikoj kutiji i voda u plastičnoj čaši) s ciljem izražavanja trenutačnog emocionalnog stanja kroz senzomotoričko iskustvo. Sviđa joj se glina i opisuje je kao „toplu i mekanu“, spontano je povezujući s iskustvima iz djetinjstva i igre u blatu, što ukazuje na aktivaciju implicitnih tjelesnih memorija i ranih senzoričkih iskustava.
Tijekom rada javlja se emocija tuge koju verbalizira i oblikuje u glini, stvarajući simbol nalik emotikonu tuge i dodatno izrađuje riječ „tuga“ od gline. Od preostalog velikog komada gline želi oblikovati cvijet (ružu) kao simbol „sreće“, ali je nesigurna u vlastitu izvedbu.
U procesu rada govori o svojoj nesigurnoj obiteljskoj situaciji, razdvojenosti od majke i ograničenim kontaktima.
Istražuje glinu kroz:
- poravnavanje gline i dodavanje vode
- odvajanje gline na komadiće i manipulaciju dijelovima
- izvlačenje dijelova gline
- stiskanje, glađenje i probadanje (radi rupe s prstima u glini)
Proces kombinira senzorno istraživanje i simboličku reprezentaciju emocija, uz stalnu potrebu za verbalizacijom, interakcijom i potvrdom.
Slika 2. Sreća
Slika 3. Tuga
2. susret – integracija i simbolička obrada
Veća sigurnost klijentice u radu s glinom i daljnja obrada emocija tuge i sreće, uz uključivanje akrilnih boja. Klijentica boja ranije izrađene oblike, pri čemu „tugu“ prikazuje žutom bojom i minimalno je modificira dodajući joj crne oči, a „sreću“ zelenom bojom, koju povezuje s prirodom („travom“). Posebno je angažirana u radu na simbolu sreće koji joj se sviđa. U procesu sušenja gline došlo je do lomljenja dvaju tankih dijelova „sreće“, koje je zalijepila drvofiksom i pucanja slova „tuga“, koje je zadovoljno bacila. Izražava zadovoljstvo procesom i pozitivan odnos prema materijalu („jako mi se sviđa rad u glini, zelena sreća“).
Terapijski učinci rada u polju gline
Rad u polju gline pokazao se kao učinkovit senzomotorički pristup za klijenticu s traumatskim iskustvom. Kroz taktilni i kinestetički angažman omogućena je eksternalizacija emocija i razvoj samoregulacije. Vidljiv je pomak od nesigurnog pristupa materijalu prema većoj spontanosti i angažmanu. Značajno je formiranje simboličkog prikaza „sreće“ kao resursa i razvoj pozitivnog odnosa prema glini kao sigurnom i regulacijskom mediju.
Slika 4. Sreća
Slika 5. Tuga
Literatura:
- Begovac, I. i sur. (2021). Dječja i adolescentna psihijatrija. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:105:694914
- Corriveau, J. (2016). The healing benefits of clay in art therapy with early psychosis and schizophrenia spectrum populations (Master’s thesis, Concordia University, Montreal, Quebec, Canada). Concordia University. © 2016 Julie Corriveau. https://spectrum.library.concordia.ca/id/eprint/981593/1/Corriveau_MA_F2016.pdf
- Cozolino, L. (2006). The neuorscience of human relationships. New York, NY: W.W. Norton.
- Crocker, T., & Carr, S.M.D. (2021). Clay Work and Body Image in Art Therapy: Using Metaphor and Symbolism to Heal (1st ed.). Routledge. https://doi.org/10.4324/9781003097884
- Elbrecht, C. (2012). Trauma healing at the clay field: A sensorimotor approach to art therapy. London: Jessica Kingsley https://books.google.hr/books/about/Trauma_Healing_at_the_Clay_Field.html?id=6xVqdX-47aIC&redir_esc=y
- Elbrecht, C., & Antcliff, L. R. (2014). Being touched through touch. Trauma treatment through haptic perception at the Clay Field: A sensorimotor art therapy. International Journal of Art Therapy, 19(1), 19–30. https://doi.org/10.1080/17454832.2014.880932
- Fulkerson, M. (2011). The unity of haptic touch. Philosophical Psychology, 24(4), 493–516. https://doi.org/10.1080/09515089.2011.556610
- Grunwald, M. (Ed.). (2008). Human haptic perception: Basics and application. Basel/ Boston. MA/ Berlin: Birkhauser. Hass-Cohen, N., & Carr, R. (2008). Art therapy and clinical neuroscience. London: Jessica Kingsley https://www.researchgate.net/publication/231514069_Human_Haptic_Perception_Basics_and_Applications
- Janković Shentser, M. (2020). Senzomotorička art terapija: Glina. Neurološke veze i psihoterapijski učinci. Socijalne teme, 1(7), 39-63. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/255978 https://www.researchgate.net/publication/350157695_Sensorimotor_Art_Therapy_Clay_Neurologic_connections_and_therapeutic_effects
- Orbach, S. (2009). Bodies. London: Profile Books.
- Paterson, M. (2007). The Senses of Touch: Haptics, Affects and Technologies (1st ed.). Routledge. https://doi.org/10.4324/9781003087168
- Solomon, M. F., & Siegel, D. J. (Ed.). (2003). Healing trauma: Attachment, mind, body and brain. New York, NY: W.W. Norton. https://drdansiegel.com/book/healing-trauma/
- Wilson, F. R. (1998). The hand. New York, NY: Vintage https://books.google.hr/books/about/The_Hand.html?id=hADbAAAAMAAJ&redir_esc=y