Ključne riječi: art terapija, trauma, PTSP, depresija, neverbalno izražavanje
Što je art terapija
Art terapija omogućava klijentima neverbalno izražavanje putem različitih kreativnih medija, uključujući fotografiju, slikanje, crtanje i kiparstvo, čime olakšava istraživanje i izražavanje nesvjesnih sadržaja koji se teško verbaliziraju. Različita svojstva ovih medija mogu aktivirati specifične dijelove mozga, omogućujući ciljane terapijske intervencije prilagođene potrebama klijenta. Likovni rad nastao tijekom terapije može predstavljati vanjsku manifestaciju unutarnje stvarnosti, omogućujući izražavanje prethodno nesvjesnih ili potisnutih sadržaja. Hersey i Bobick ističu da proces stvaranja može izazvati nesigurnost i tjeskobu kod osoba koje percipiraju vlastiti nedostatak kreativnosti ili vještina.
Terapijski učinci art terapije kod traume
Unatoč ovim izazovima, istraživanja ukazuju na art terapijski značajnu primjenu kod odraslih pacijenata s traumama. S obzirom na terapijske učinke, art terapija se često primjenjuje u liječenju traumatiziranih osoba pri čemu istraživanja pokazuju smanjenje simptoma traume i depresije kod odraslih te donosi obećavajuće rezultate u kliničkoj praksi. Istražujući svoje umjetnosti, ljudi mogu tražiti teme i sukobe koji mogu utjecati na njihove misli, emocije i ponašanja.
Art terapija i PTSP
Osim toga, njena primjena se širi i na populacije djece i odraslih nakon traumatskih iskustava kao što su seksualno zlostavljanje, nasilje, kronične bolesti te izloženost terorizmu i ratu. Doprinos art terapije odnosi se na rad s osobama koje pate od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Vizualno stvaralaštvo može pomoći u pristupu traumatskim sjećanjima čime se povećava osjećaj zadovoljstva, užitak, učinkovitije suočavanje te smanjenje simptoma PTSP-a, depresije, anksioznosti i stresa. Traumatska sjećanja često nisu dostupna u obliku svjesnog (eksplicitnog) pamćenja, već su pohranjena implicitno ili u senzornoj memoriji što otežava verbalno izražavanje.
Neverbalno izražavanje u radu s traumom
Neverbalni terapijski pristupi osobito su učinkoviti u liječenju traumatizirane djece i adolescenata. Sve više istraživanja potvrđuje da art terapija pomaže u izražavanju iskustva, dijeljenju priča, potiče samoizražavanje i regulaciju emocija. Osim toga, doprinosi jačanju socijalne povezanosti i podrške što je ključno za oporavak traumatiziranih osoba. Art terapija može značajno smanjiti intenzitet simptoma anksioznosti i poboljšati cjelokupnu sliku o sebi kod osoba koje su doživjele traumatsko iskustvo.
ITR metoda (Instinctive Trauma Response)
Sudionice su koristile bijeli papir za crtanje, flomastere, uljane pastele, bojice, olovke.
Cilj je bio prepoznati povezanosti traumatskih iskustava s emocionalnim i fizičkim reakcijama te omogućiti njihovu obradu i integraciju.
Razumijevanje uloge evolucijskih mehanizama preživljavanja u kontekstu traume dovelo je do razvoja koncepta „Instinktivnog odgovora na traumu“ kao univerzalne reakcije na traumatska iskustva kod životinja i ljudi.
ITR je neinvazivan, znanstveno potkrijepljen pristup koji se oslanja na art terapiju, narativnu terapiju, psihologiju dijelova ličnosti i neuroznanost. ITR koristi grafički narativ i eksternalizirani dijalog kako bi prekodirao traumatična sjećanja iz neverbalnog/emocionalnog dijela mozga u verbalni/logički. To omogućava rekonsolidaciju sjećanja bez ponovnog proživljavanja iskustva što značajno smanjuje ili eliminira buduće simptome i okidače. Grafički narativ sastoji se od niza crteža ili vizualnih prikaza stanja prije i poslije traumatskog događaja te instinktivnih odgovora na traumu: 1. Prepadnutost – prva reakcija karakteristična za traumatski šok. Tijelo se priprema za moguću opasnost. 2. Borba ili bijeg – reakcija na opasnost putem fizičke agresije ili bijega. 3. Zamrzavanje – obrambeni mehanizam gdje osoba postaje „zaglavljena“ i nesposobna za reakciju. 4. Izmijenjeno stanje svijesti – osjećaji disocijacije gdje osoba doživljava promjene u percepciji stvarnosti (gledanje odozgo, promijenjeni osjećaj vremena). 5. Automatska poslušnost – automatska reakcija osobe koja može uključivati bezvoljno prihvaćanje situacije bez aktivnog otpora. 6. Samooporavak – proces povratka fiziološke i psihološke stabilnosti nakon traumatskog događaja.
Pričanje priče omogućava rekonstrukciju događaja verbalizacijom ili vizualizacijom što predstavlja ključni korak u obradi traume. Klijent ispriča priču terapeutu koristeći slijed crteža. Zatim terapeut priča priču klijentu koristeći treće lice i klijentove riječi, priča u prošlom vremenu. Ova faza omogućava verbalizaciju simptoma, navika, obrazaca ponašanja i emocija povezanih s traumom.
Protokol je trajao otprilike 1 sat i 30 minuta, a sudjelovanje je bilo dobrovoljno. Na početku je naglašeno da sudionice odaberu iskustvo manje traume „t“ kako bi se osiguralo da provođenje protokola ne bude uznemirujuće.
Primjer iz prakse (studija slučaja)
KLIJENTICA A
Dob: 15 godina
Razlog dolaska
Samoozljeđivanje, delinkventna ponašanja, disocijacija, problemi u emocionalnoj regulaciji, negativno mišljenje o sebi. Dolazi uznemirena, napeta, negativno doživljava sebe i svoju okolinu, zabrinuta za budućnost.
CILJEVI TERAPIJE: Povezanost traumatskih iskustava i njihov utjecaj na emocionalne i fizičke reakcije, obrada i integracija
SUBJEKTIVNO IZ PERSPEKTIVE KLIJENTA:
Slika 1. Klijentica A – Prije događaja (ITR)
Prije događaja – „Ja sam u kući. Bilo je jako vruće. Tužan dan, razočaranje.“
Slika 2. Klijentica A – Prepadnutost (ITR)
Prepadnutost – „Tu sam čula svakakve glasove dok sam se borila da održim pravdu. Kreće svađa. Nisam nikada dopuštala da me momci tuku. Plačem. Svađam se s momkom. Mrzim nepravdu – vičem „nepravedno, ne poštuje me, želim slobodu“.
Slika 3. Klijentica A – Borba (ITR)
Borba – „BAMM kreće tuča. Bila sam u šoku jer nisam mogla izaći na kraj s time. Uzimam nož i krećem prema njemu.“
Slika 4. Klijentica A – Zamrzavanje (ITR)
Zamrzavanje – „ WTFF – ovdje sam se zaledila jer nisam mogla shvatiti kako netko nakon toliko dugo vremena ne može shvatiti. Bijes. U čudu sam.“
Slika 5. Klijentica A – Promijenjeno stanje misli (ITR)
Promijenjeno stanje misli – „Bila sam u šoku, kao da sanjam. Nisam svoja.“
Slika 6. Klijentica A – Automatska poslušnost (ITR)
Automatska poslušnost – „Radim nešto što ima posljedice. Režem se staklom po ruci. Ovdje sam se porezala iz te muke.“
Slika 7. Klijentica A – Stanje šoka (ITR)
Stanje šoka – „Oblak iz kojeg curi krv. Nisam bila svjesna odakle toliko krvi. Sjedila sam na krevetu i samo sam se htjela probuditi. Šok, puno krvi, jednostavno nisam znala gdje sam, što sam i kako sam to uspjela napraviti.“
Slika 8. Klijentica A – Nakon događaja (ITR)
Nakon događaja – „Kad se sve završilo, kako je ispalo – šivana ruka. Davali su mi krv. Izgubila sam puno krvi.
Nisam bila svjesna da sam to učinila. Momak se uplašio više nego ja. Ja sam se smijala. Sjedila sam na krevetu i mislila da ću se probuditi, da sanjam. Neki nepismeni susjed je nazvao hitnu. Smijala sam se kasnije, kad sam se vratila, dok je prepričavao kako je zvao hitnu i što im je rekao. Ne želim se snimati, ne želim se slušati, imam grozan glas. Zvučalo mi je zanimljivo kad ste pričali da se to sve događa nekoj drugoj djevojci.“
Pokazuje snažne emocionalne reakcije na traumatsko iskustvo, uključujući šok, disocijaciju i samoozljeđivanje. Navodi da nikad više ne želi pristati da je muškarci tuku, a da im ona ne vrati udarac. Smijeh u izrazito stresnim situacijama djeluje kao obrambeni mehanizam. Opisuje disocijaciju prilikom ozljeđivanja kao nestvaran osjećaj, kao da sanja. Izražava emocije i povezuje se sa svojim iskustvima na simboličkoj razini. Izražavanje crtežima pomaže joj u oslobađanju potisnutih emocija dok strukturirana obrada faza traume olakšava kognitivnu integraciju. Dodirivanje i ljubljenje ožiljka, tepanje, mogu ukazivati na potrebu za zaštitom unutarnjeg djeteta koje nije bilo viđeno, pri čemu se prelazi iz odbojnosti i disocijacije prema prihvaćanju kao dijela sebe. ITR protokol se pokazao korisnim u smanjenju napetosti, obradi traume i poticanju integracije vlastitog iskustva. Djevojka postupno prelazi iz faze odbojnosti prema svom samoozljeđivanju i velikom ožiljku prema osvještavanju i prihvaćanju.
Literatura:
- Australian, New Zealand and Asian Creative Arts Therapies Association (ANZACATA). (2021). About Creative Arts Therapies. https://www.anzacata.org/About-CAT (Pristupljeno: 14.10.2024.)
- Gantt, L. i Tinnin, L.W. (2009). Support for a neurobiological view of trauma with implications for art therapy. The Arts in Psychotherapy, 36(3), str. 148–153. https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0197455608001081?via%3Dihub (Pristupljeno: 11.11.2024.)
- García-Moreno, C. i Riecher-Rössler, A. (2013). Violence against women and mental health. Key Issues in Mental Health, 178(1), str. 167–174. https://doi.org/10.1159/000345276. https://www.researchgate.net/publication/291199224_Violence_against_Women_and_Mental_Health (Pristupljeno: 13.12.2024.)
- Gerig Shelly, M. (2022). Art therapy and parts work with survivors of sexual violence: Development of a method. Diplomski rad. Lesley University, Graduate School of Arts and Social Sciences. https://digitalcommons.lesley.edu/expressive_theses/552 (Pristupljeno: 23.1.2025.)
- Hanif, R. i Siddique, M.P. (2017). Art therapy: An effective tool in managing traumatized individuals. Voices Against Torture: International Journal on Human Rights, 2. https://www.vastbc.ca/vat/edition/edition-2 (Pristupljeno: 2.2.2025.)
- Hinz, L.D. (2009). Expressive therapies continuum: A framework for using art in therapy. 1. izd. New York: Routledge.
- Maddox, G.A., Bodner, G.E., Christian, M.W. i Williamson, P. (2024). On the effectiveness of visual arts therapy for traumatic experiences: A systematic review and meta-analysis. Clinical Psychology & Psychotherapy, 31(4), e3041. https://doi.org/10.1002/cpp.3041.
- Morison, L., Simonds, L. i Stewart, S.-J.F. (2021). Effectiveness of creative arts-based interventions for treating children and adolescents exposed to traumatic events: A systematic review of the quantitative evidence and meta-analysis. Arts & Health, 14(3), str. 237–262. https://doi.org/10.1080/17533015.2021.2009529.
- Rubin, J. A. (2010). Introduction to art therapy: Sources & resources (rev. izd.). New York: Routledge.
- Wheat, L. (2020). Feminist Informed Art Therapy Program for Survivors of Domestic Violence. Herron School of Art and Design. https://hdl.handle.net/1805/23861 (Pristupljeno: 7.10.2024.)