Ključne riječi: dugotrajna art terapija, art terapija kod djece, hospitalizirana djeca, emocionalna regulacija, kreativno izražavanje
Art terapija se sve više prepoznaje kao učinkovit pristup u radu s hospitaliziranom djecom koja prolaze kroz dugotrajno bolničko liječenje.
Dugotrajna art terapijska praksa služila je kao podrška emocionalnoj obradi hospitalizacije, smanjenju stresa, izražavanju emocija i unapređenju motoričkih vještina. Terapijski pristup je bio fleksibilan i prilagođen emocionalnim i fizičkim mogućnostima djeteta. Strukturirani protokoli koji daju okvir, ali nisu opterećeni izvedbom (npr. „nešto što voliš”, „poklon za blisku osobu” ili „vlastita planeta”) omogućuju slobodnu ekspresiju.
Potrebe hospitalizirane djece i izazovi dugotrajnog bolničkog liječenja
Djeca sa zdravstvenim problemima, koja su dugotrajno hospitalizirana, imaju slična iskustva i potrebe. Manje pohađaju školu zbog lošeg zdravlja i učestalih liječničkih pregleda, a također su izložena povećanom riziku od stigme, socijalne isključenosti i vršnjačkog nasilja. Ciljevi terapije usmjereni su na smanjenje stresa, emocionalnu regulaciju i stvaranje sigurnog prostora. Likovni stil je slobodan i ekspresivan. Djeca koriste različite materijale (akrilne boje, flomastere, glinamol, plastelin, kolaž, uljane pastele, bojice, tempere, materijale iz prirode). Također koriste simboliku, boje i univerzalne teme koje daju osjećaj sigurnosti i pripadanja – obitelj, dom, priroda, prijatelji, svemir. Česti su simboli poput planeta koji se spontano javljaju, gnijezda, srca i elemenata prirode kojima izražavaju potrebu za sigurnošću, pripadanjem, bliskošću i podrškom.
Prikaz procesa / Vinjeta dugotrajne art terapije u bolničkom okruženju
Terapijski ciljevi dugotrajne art terapije kod djece
Djevojčica (10 godina) na dugotrajnom bolničkom liječenju sudjelovala je na 17 individualnih art terapijskih susreta koji su se održavali uz bolnički krevet. Glavni ciljevi bili su opuštanje, smanjenje stresa te razvoj finih motoričkih aktivnosti, u kojima pokazuje poteškoće (npr. rezanje papira, lijepljenje, pisanje). Zbog narušenog zdravlja, operacija, dugotrajnih hospitalizacija i liječničkih pregleda nije redovito pohađala školu. Art terapijske aktivnosti (Tablica 1. Prikaz aktivnosti i oblika rada, stupac Dugotrajno liječenje – A) bili su prilagođeni njezinim potrebama te trenutnom fizičkom i emocionalnom stanju. Majka je bila stalno prisutna i povremeno uključena u rad. Djevojčica voli eksperimentirati s različitim likovnim materijalima, posebno kolažem te akrilnim bojama sa šljokicama i sjajnim teksturama. Teme: obitelj (Slika 4.), pokloni za obitelj (Slika 1.), priroda, emocije sreće i radosti „Veseli kolaž“ (Slika 2.), srca.
Terapijski proces i kreativno izražavanje
Kroz obiteljske motive, poklone za članove obitelji i čestitke i druge teme privrženosti izražava nostalgiju za domom (Slika 1, 2, 6, 4). Radost izražava koristeći kolaž, često oblikujući srca, zvjezdice, lutke, trešnje, sunce, cvijeće i prirodu (Slika 4). Motive poput svemira, labirinta s planetama, različite planete ponekad koristi kao sredstvo bijega u imaginarni prostor, traženje izlaza iz kompleksne situacije (Slika 5).
Slika 1. Poklon za sestru
Slika 2. Veseli kolaž – Srce
Slika 3. Drvo želja (dva srca: autorica i mama)
Slika 4. Obitelj
Završno izjavljuje mami: „Ti si moja najveća želja. Da budeš uvijek sa mnom.“
Razvoj kroz terapiju i emocionalne promjene
U početku su prisutne motoričke poteškoće pri rezanju kolaža, pisanju i crtanju pa traži da art terapeut ili mama režu kolaž, povučena je i malo verbalizira. S vremenom postaje samostalnija, sigurnija, komunikativnija, ne traži pomoć, koristi nove materijale, verbalizira svoje emocije. Voli raditi prstima s akrilnim bojama, izrezivati kolaž, trgati papir – aktivnosti doživljava kao oslobađajuće i umirujuće. Prevladava radost i potreba za igrom, ali postoje susreti tijekom kojih su prisutni zabrinutost i strah. Crteži su često ekspresivni i govore o unutarnjem stanju, a uz slike često verbalizira: „Osjećam se sretno, radosno“ (Slika 6), „Nije lako biti slikar, naradiš se.“
Slika 5. Svemir – Nova planeta
Slika 6. Kako se osjećam – Sreća
Učinci dugotrajne art terapije na emocionalnu regulaciju i razvoj identiteta
Stvaranje likovnih radova ojačalo je pozitivnu sliku o sebi i osjećaj identiteta „slikara“ umjesto uloge bolesnika. Pomoglo joj je da se osjeća viđenom i da ima kontrolu nad kreativnim procesom i donošenjem odluka, inicira aktivnosti, samostalno bira materijale, boje i teme koje će oslikavati. Seanse art terapije bile su za nju značajne, veselila se novim susretima i kreativnim aktivnostima, što i verbalizira: „Odmah mi je bolje kad te vidim.“ Prije otpuštanja iz bolnice dobila je upute za temu povratak kući (Slika 7), dolazi do emocionalnog naboja pri pomisli na povratak kući, jer dom za nju predstavlja obitelj, zajedništvo, poznato i sigurno mjesto.
Slika 7. Povratak kući iz bolnice
Nakon zahtjevnog medicinskog tretmana (dijalize), iako je fizički iscrpljena, najprije želi crtati. Kreativno izražavanje postalo je njezin način nošenja s emocionalnim i fizičkim opterećenjem. Tijekom procesa primjetan je razvoj samopouzdanja i samostalnosti u radu, veća ekspresivnost u likovnom za izražavanje onoga što je teško verbalizirati, pozitivnije emocionalno stanje, smanjenje stresa i osnaživanje. Izražavala je zadovoljstvo i osjećaj postignuća svojim završenim radovima.
Literatura:
- Watts, P., Zubala, A., Iranpour, A., Jayne, K., Jandial, S., Wigham, S., & Hackett, S. (2024). Developing online group art psychotherapy for children with long-term health conditions. International Journal of Art Therapy, 29(2), 65–78. https://doi.org/10.1080/17454832.2024.2347906:contentReference[oaicite:4]{index=4}