Anksioznost: definicija, vrste i uloga art terapije

Život modernog čovjeka u svijetu koji se brzo mijenja postao je sve složeniji i ubrzaniji, pa možemo reći da živimo u dobu anksioznosti i stresa. Ekonomske promjene, ratovi, ubrzani napredak tehnologije, društveni pritisci, neizvjesnost radnog mjesta, brojne životne uloge i zatrpanost informacijama stvaraju okruženje u kojem su stres i nesigurnost svakodnevno prisutni.

Za razliku od straha, koji je prirodna i adaptivna reakcija na neposrednu opasnost, anksioznost je povezana s očekivanjem buduće prijetnje i osjećajem gubitka kontrole nad neizvjesnim događajima. Današnje potrošačko društvo potiče stalnu utrku, osjećaj stalne ugroženosti i  nesigurnosti u vezi s budućnošću, nesigurnost radnog mjesta, pretjerivanje u radu te stalno dokazivanje koje se potiče putem medija, društvenih mreža i cijelog obrazovnog sustava što dovodi do porasta anksioznosti.

Anksioznost: definicija, vrste i uloga art terapije

Ključne riječi: anksioznost, anksiozni poremećaji, normalna i patološka anksioznost, simptomi anksioznosti, art terapija i anksioznost, regulacija emocija, kreativno izražavanje u terapiji

Što je anksioznost?

Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM-5), anksioznost se opisuje kao stanje anticipacije buduće opasnosti, praćeno mišićnom napetošću, pojačanom spremnošću na buduću opasnost te sklonošću opreznom ili izbjegavajućem ponašanju.

 Razlika između straha i anksioznosti

Anksioznost se razlikuje od straha. Strah je prirodna reakcija na neposrednu opasnost ili prijetnju dok se anksioznost odnosi na očekivanje buduće prijetnje. Strah je kratkotrajna reakcija usmjerena na trenutnu prijetnju dok je anksioznost dugotrajnije emocionalno stanje koje proizlazi iz negativnih očekivanja o budućim događajima. Anksioznost je često generalizirana, rezultirajući pretjeranim oprezom koji može ometati prilagodbu i učinkovitu primjenu strategija suočavanja. Anksioznost je složeno i neugodno emocionalno stanje obilježeno tjeskobom, strahom, napetošću i nesigurnošću, uz istodobnu aktivaciju autonomnog živčanog sustava.

Vrste anksioznosti

Normalna (fiziološka) anksioznost

Kao prirodna reakcija na prijetnju, anksioznost igra ključnu ulogu u očuvanju integriteta organizma i prilagodbi na potencijalno opasne situacije. Anksioznost je sastavni dio razvoja ličnosti i prirodno je iskustvo kroz koje prolazi svaka osoba.

Postoje dvije vrste anksioznosti: normalna (fiziološka) i patološka anksioznost.

Normalna (fiziološka) anksioznost ima adaptivnu ulogu u suočavanju s novim ili potencijalno ugrožavajućim situacijama. Umjerena razina anksioznosti može biti korisna jer potiče osobu na produktivnije ponašanje, ali je važno naučiti kako ju kontrolirati. Često uključuje simptome poput tjeskobe, zabrinutosti, smanjene socijalne interakcije i poteškoća u suočavanju sa stresom.

Patološka anksioznost

Patološka anksioznost obilježena je strahom bez prisustva vanjskog ugrožavajućeg objekta. Kod anksioznosti objekt je nepoznat, traje dugo, kroničnog je tijeka, dok je u strahu objekt poznat, opasnost dolazi izvana, kratko traje. Karakterizirana je intenzivnim, pretjeranim strahovima koji traju dulje od četiri tjedna, a osoba ih ne može kontrolirati što znatno utječe na svakodnevno funkcioniranje.

Psihološke i fiziološke posljedice anksioznosti

Očituje se zabrinutošću, nesanicom, razdražljivošću i smanjenom otpornošću na stres. Clark i Watson opisuju anksioznost kao stanje obilježeno negativnim afektom i fiziološkom hiperaktivacijom. Osobe s izraženim negativnim afektom imaju tendenciju negativnog doživljavanja sebe, svoje okoline i budućih događaja te su sklone pesimističnim očekivanjima u međuljudskim odnosima. Osobe s visokom razinom anksioznosti često izgledaju uznemireno i napeto zbog učestale fiziološke hiperaktivacije koja održava tijelo u stanju povećane pripravnosti i potiče stalnu stresnu reakciju. Kronični stres može uzrokovati disregulaciju imunološkog sustava te putem epigenetskih mehanizama utjecati na DNK  što se povezuje s razvojem brojnih fizičkih i psiholoških tegoba uključujući arteriosklerozu, dijabetes, tumore, probavne smetnje, fibromialgiju, bol, kroničan umor, depresiju i anksiozne poremećaje. Zbog značajnog utjecaja anksioznosti na psihičko i fizičko zdravlje, ključno je bolje razumjeti i prepoznati njezine normalne i patološke oblike.

Art terapija i anksioznost

Osnovna pretpostavka art terapije jest da kreativno izražavanje može pridonijeti psihološkom iscjeljenju i mentalnom blagostanju. Različite tehnike, poput crtanja, slikanja, kiparstva, kolaža, fotografije i modeliranja gline, koriste se za istraživanje emocija, razvoj samosvijesti, smanjenje stresa te jačanje samopouzdanja i socijalnih vještina. Usporedba crteža nastalih prije i nakon terapije često ukazuje na smanjenje simptoma anksioznosti i depresije te poboljšanje odnosa između djece i njihovih majki. Studije potvrđuju da art terapija smanjuje prosječnu razinu anksioznosti, osobito kod djece i adolescenata. Stručnjaci za art terapiju, oslanjajući se na dugogodišnju praksu u liječenju anksioznosti, ističu njezinu sposobnost poboljšanja regulacije emocija i razvoja vještina samostrukturiranja te povećanja samosvijesti i refleksivne sposobnosti. Prema Haeyenu, van Hoorenu i Hutschemakersu, pacijenti pomoću art terapije ostvaruju neposredniji i lakši pristup svojim emocijama u usporedbi s verbalnim pristupima što može doprinijeti smanjenju simptoma anksioznosti. Unatoč tome što se art terapija prepoznaje kao vrijedan oblik podrške u tretmanu mentalnih poremećaja, znanstvena istraživanja o njezinoj učinkovitosti još uvijek su ograničena. Rezultati istraživanja potvrđuju pozitivan učinak na smanjenje stresa među osobama s anksioznim poremećajima što podupire njezinu integraciju u mentalno zdravstvene intervencije. Ove spoznaje naglašavaju važnost holističkog, personaliziranog i inkluzivnog pristupa u pružanju skrbi i podrške osobama s anksioznošću.

Iako su učinci art terapije na ublažavanje simptoma anksioznosti i depresije dobro dokumentirani, nedostatak velikih randomiziranih kontroliranih studija (RCT) otežava precizno definiranje njezinih mehanizma djelovanja i optimalnih uvjeta primjene. Većina dostupnih istraživanja ima metodološke nedostatke što povećava rizik od pristranosti i smanjuje kvalitetu rezultata.

Uloga kreativnog izražavanja u regulaciji emocija

Također ne postoje specifične studije koje istražuju učinke art terapije na određene anksiozne poremećaje, poput generaliziranog anksioznog poremećaja (GAP), socijalnog anksioznog poremećaja (SAP) ili paničnog poremećaja (PP). Randomizirano kontrolirano ispitivanje (RCT) koje su proveli Ciasca i sur. (2018) pokazalo je da art terapija može poboljšati smanjenje simptoma depresije i anksioznosti kod pacijenata sa stabilnim i farmakološki liječenim depresivnim poremećajem. Tijekom terapije sudionicima su davani usmeni savjeti kako bi se povezali sa svojim osjećajima i slikama povezanim s temom koja se obrađivala dok su korištene tehnike poput tkanja, kolaža, modeliranja gline, crtanja i slikanja. Regulacija emocija igra ključnu ulogu u smanjenju anksioznosti putem art terapije, pri čemu se najveći pozitivni učinci očituju u boljoj emocionalnoj prihvaćenosti i razvijanju ciljno usmjerenih strategija suočavanja. Jedan od ključnih medija u ovom procesu je glina koja svojim taktilnim i oblikovnim svojstvima omogućuje neposredan i intuitivan izraz emocija. Već i sam lagani dodir gline pomaže klijentu da ostavi otisak svojih prstiju, postane svjestan vlastite sposobnosti oblikovanja te osjeti utjecaj vlastitog postojanja i prisutnosti u sadašnjem trenutku. Ovo iskustvo osobito je značajno za osobe koje dolaze na terapiju s osjećajem gubitka, tuge i bespomoćnosti.

Literatura:

1. Abbing, A. (2020). Art therapy & anxiety. https://www.medicinaantroposofica.it/wp-content/uploads/view.pdf (Pristupljeno: 4.11.2024.)
2. Abbing, A., Baars, E.W., de Sonneville, L., Ponstein, A.S. i Swaab, H. (2019). ‘The effectiveness of art therapy for anxiety in adult women: A randomized controlled trial’, Frontiers in Psychology, 10, 1203. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2019.01203 (Pristupljeno: 2.12.2024.)
3. Abbing, A., Ponstein, A., Hoekman, J., van Hooren, S. i Baars, E. (2018). ‘Wetenschappelijk verantwoorde casusbeschrijvingen vragen om methodische documentatie. De ontwikkeling van een documentatiemethode gebaseerd op de CARE-AAT richtlijn’, Tijdschrift voor Vaktherapie, 3, str. 24–32. https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0208716 (Pristupljeno: 11.11.2024.)
4. American Psychological Association. (2013). Recovering emotionally from disaster. https://www.apa.org/topics/disasters-response/recovering (Pristupljeno: 14.10.2024.)
5. American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders. 5th ed. https://doi.org/10.1176/appi.books.9780890425596 (Pristupljeno: 08.12.2024.)
6. Begić, D. (2016). Psihopatologija. 3. nepromijenjeno izdanje. Zagreb: Medicinska naklada.
7. Begovac, I. i sur. (2021). Dječja i adolescentna psihijatrija. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet. https://repozitorij.mef.unizg.hr/islandora/object/mef:3027 (Pristupljeno: 24.10.2024.)
8. Boričević-Maršanić, V. (2013). Anksiozni poremećaji dječje i adolescentne dobi. U: Dodig-Ćurković, K., Boričević-Maršanić, V., Benić, D., Franić, T., Grgić, M. i sur. Psihopatologija dječje i adolescentne dobi. Osijek: Svjetla grada, str. 96–108.
9. Ciasca, E.C., Ferreira, R.C., Santana, C.L., Forlenza, O.V., Dos Santos, G.D., Brum, P.S. i Nunes, P.V. (2018). Art therapy as an adjuvant treatment for depression in elderly women: A randomized controlled trial. Brazilian Journal of Psychiatry, 40, str. 256–263. https://doi.org/10.1590/1516-4446-2017-2250 (Pristupljeno: 18.11.2024.)
10. Hamzah, R. i Ghazanfer, M. (2023). Art therapy as an intervention for stress management in patients with anxiety disorders: A randomized controlled trial analysis. Acta Psychologia, 2, str. 49–57. https://psychologia.pelnus.ac.id/index.php/Psychologia/article/view/36/33 (Pristupljeno: 16.12.2024.)
11. Hanif, R. i Siddique, M.P. (2021). Art therapy: An effective tool in managing traumatized individuals. Voices Against Torture: International Journal on Human Rights. https://assets-global.website-files.com/60563459650af10e42ad652d/6189f1ad429240f8883e1f04_VOICES%20Against%20Torture%20Journal%202nd%20Issue%2024%20September_compressed.pdf (Pristupljeno: 20.11.2024.)
12. Hashim, I.H.M., Azmawati, A.A. i Endut, N. (2015). Stress, Roles and Responsibilities of Single Mothers in Malaysia. SHS Web of Conferences, 18, str. 1–8. https://www.shs-conferences.org/articles/shsconf/pdf/2015/05/shsconf_icolass2014_03003.pdf (Pristupljeno: 18.12.2024.)
13. Hu, J., Zhang, J., Hu, L., Yu, H. i Xu, J. (2021). Art therapy: A complementary treatment for mental disorders. Frontiers in Psychology, 12. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC8397377/ (Pristupljeno: 18.1.2025.)
14. Jukić, V. i Arbanas, G. (2014). Američka psihijatrijska udruga (APA), Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje DSM-5. Peto izdanje. Jastrebarsko: Naklada Slap.
15. MacRae, A., Kertesz, M. i Gavron, T. (2024). Therapeutic interventions with women and children in domestic violence shelters: A systematic scoping review. Violence Against Women. https://www-sciencedirect-com.ezproxy.nsk.hr/science/article/pii/S0190740924004857 (Pristupljeno: 9.2.2025.)
16. Mennin, D.S., Heimberg, R.G., Fresco, D.M. i Ritter, M.R. (2008). Is generalized anxiety disorder an anxiety or mood disorder? Considering multiple factors as we ponder the fate of GAD. Depression and Anxiety, 25, str. 289–299. https://doi.org/10.1002/da.20493 (Pristupljeno: 21.12.2024.)
17. Mohamad, Z., Abu Talib, J. i Mohd Dagang, M. (2020). Effects of visual art therapy on cognitive emotion regulation and anxiety of single mothers. International Journal of Management (IJM), 11(6), str. 891–904. https://iaeme.com/Home/article_id/IJM_11_06_078 (Pristupljeno: 14.10.2024.)
18. Petz, B. (2005). Psihologijski rječnik. Zagreb: Naklada Slap.
19. Rosen, J. B. i Schulkin, J. (1998). From normal fear to pathological anxiety. Psychological Review, 105(2), str. 325–350. https://doi.org/10.1037/0033-295X.105.2.325.
20. Sholt, M. i Gavron, T. (2006). Therapeutic qualities of clay-work in art therapy and psychotherapy: A review. Art Therapy, 23(2), str. 66–72. https://doi.org/10.1080/07421656.2006.10129647. https://www.researchgate.net/publication/241720470_Therapeutic_Qualities_of_Clay-work_in_Art_Therapy_and_Psychotherapy_A_Review (Pristupljeno: 5.12.2024.)
21. Sylvers, P., Lilienfeld, S. O. i LaPrairie, J. L. (2011). Differences between trait fear and trait anxiety: Implications for psychopathology. Clinical Psychology Review, 31(1), str. 122–137. https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0272735810001315?via%3Dihub (Pristupljeno: 10.11.2025.)