Ključne riječi: grupna art terapija, art terapija kod djece, hospitalizirana djeca, emocionalna regulacija, kreativno izražavanje
Grupna art terapija sve se više koristi kao učinkovit pristup u radu s hospitaliziranom djecom, omogućujući kreativno izražavanje, razvoj socijalnih vještina i emocionalnu regulaciju u sigurnom i podržavajućem grupnom okruženju.
Prednosti i izazovi grupne art terapije kod djece
Unatoč sve većem interesu za art terapiju, znatno je manje studija koje se bave učinkovitošću grupne art terapije kod djece nego kod odraslih. Grupa pruža prikladno okruženje za učenje vještina, osobe sličnih problema međusobno si pružaju podršku, uče iz povratnih informacija drugih, svatko aktivno sudjeluje prema vlastitim mogućnostima, mogu isprobati nove uloge promatrajući reakcije drugih te razvijaju svoje potencijale i sposobnosti. Grupni rad koristan je za one kojima je individualni rad preintenzivan, a omogućuje istovremeno pomaganje većem broju ljudi. Nedostaci grupnog rada uključuju manju razinu povjerljivosti zbog uključenosti više osoba, organizacijski su zahtjevne i pružaju manju individualnu pažnju članovima.
Specifičnosti grupne art terapije s djecom i adolescentima
Djeca su većinom ekspresivna, maštovita, imaju razvijenu sposobnost narativnog izražavanja, intuitivna i spontana te iniciraju suradnju i verbalnu interakciju. Eksperimentiraju s teksturama, bojama, slikaju prstima te intuitivno koriste razne likovne tehnike. Bogat izbor materijala (flomastera, pastela, tempera, akrilnih boja, gline, glinamola, plastelina, kolaža, tuša i prirodnih materijala: školjke, kamenčići, vuna, kore breze) sam po sebi je poziv na kreativno izražavanje. Dok neka djeca pokazuju napredne likovne vještine i stvaraju slojevite radove kombinirajući akril, kolaž, plastelin i prirodne materijale, druga traže smjernice u korištenju boja i materijala te trebaju potvrdu ili povratnu informaciju o svom radu.
Tinejdžeri imaju svoje omiljene likovne tehnike i materijale, jasno se izražavaju, spretni su i komunikativni. Često koriste humor kao mehanizam obrane u ublažavanju tjeskobe i napetosti vezanih uz bolest i bolničko okruženje. Crni humor i smijeh postali su važni elementi grupnog rada među starijim dječacima u dobi od 14 do 17 godina, koji imaju razvijenu introspekciju i osjećaj za tematsku razradu. Neki tinejdžeri (17 godina) koriste skromnu verbalnu ekspresiju, ali jasno prenose svoje emocije i unutarnji svijet putem vizualnog jezika.
Uloga grupe u podršci hospitaliziranoj djeci
Na grupnu art terapiju većinom su dolazila djeca i tinejdžeri iz iste sobe i slične dobi, ali bilo je i slučajeva sa znatnim razlikama (od 8 do 17 godina). Bez obzira na razlike u godinama djeca se međusobno povezuju, bodre, ohrabruju, tješe i brinu jedni za druge.
Grupa je pružila siguran prostor za međusobnu podršku, potičući na izražavanje osjećaja povezanosti, pripadnosti i prijateljstva. Polu-strukturirane i strukturirane aktivnosti podržavale su emocionalnu regulaciju pojedinih članova grupe koji, zbog bolesti i ekscesivnog ponašanja, ometaju rad u grupi.
Slika 1. Kako se trenutno osjeća. Dječak (9 godina)
Prikaz procesa grupne art terapije (studija slučaja)
Terapijski proces i grupna dinamika
Dvije sudionice u dobi od 14 godina kreativno su predstavile sebe prikazujući ono što vole, što im je značajno u životu. Na raspolaganju su imale raznolik izbor materijala.
Sudionica A odlučila je izraditi figuru svog omiljenog konja od plastelina. Pričala je o ljubavi prema konjima i jahanju, povezanosti s konjem kojeg redovito njeguje. Kad je započela izradu konjske glave, nije bila sigurna kako je oblikovati, pa se konzultirala sa sudionicom B. U dnevni boravak je ušla doktorica i odvela sudionicu A na pretragu, čime je njezin kreativni rad prekinut na samom početku.
Sudionica B crtala je plavog jednoroga (Slika 2). Na kraju se potpisala na sliku i stavila trakicu od plastelina ispod svog imena i poklonila rad art terapeutkinji. Uživala je u eksperimentiranju vodenim bojicama i efektima koje su dodavanjem vode kistom stvarale na papiru.
Spontano je preuzela inicijativu i nastavila raditi glavu konjića od plastelina za sudionicu A. Dovršavala je glavu, lice i izrađivala grivu (Slika 3). Kada se sudionica A vratila s pretraga, pitala ju je što još nedostaje na konjiću, pa su zajedno dodale uzde i sve što se nalazi ispod konjske glave (jasle sa sijenom).
Ovaj primjer pokazuje međusobno povezivanje i osnaživanje djece i adolescenata koji su smješteni zajedno u bolničkim sobama, njihovu empatiju, snažan osjećaj za drugoga i suradnju.
Obje sudionice su došle iz iste bolničke sobe i ovo im je bio prvi susret s art terapijom. Tema je bila da nacrtaju ili modeliraju nešto što vole. Iako nije bilo nikakve pripreme niti sugestije oko motiva spontano su odabrale srodne teme – jednoroga i konja.
Slika 2. Nešto što voli Jednorog
Slika 3. Nešto što voli (konj i jahanje)
Učinci grupne art terapije kod djece
Grupna art terapija omogućuje djeci razvoj:
- emocionalne regulacije
- empatije
- osjećaja pripadnosti i sigurnosti
- socijalnih vještina i suradnje
- samopouzdanja kroz kreativno izražavanje
Grupni proces omogućuje djeci da razvijaju empatiju, međusobnu podršku i bolje razumijevanje vlastitih i tuđih emocija.
Literatura:
- Liebmann, M. (2006). Art therapy for groups: A handbook of themes, games and exercises (2nd ed.). Routledge. https://doi.org/10.4324/9780203960791