Ključne riječi: kratkotrajna art terapija, art terapija, hospitalizirana djeca, emocionalna regulacija, kreativno izražavanje
Kratkotrajna art terapija sve se češće koristi u radu s hospitaliziranom djecom kao učinkovit način smanjenja stresa uzrokovanog hospitalizacijom, bolešću i bolje emocionalne regulacije.
Kratkotrajna terapija je ciljana intervencija koja koristi ograničeno vremensko trajanje kako bi se omogućio učinkovit i temeljit terapijski proces. Pacijent i terapeut pristupaju svakom susretu, bilo prvom ili posljednjem, kao zasebnoj terapijskoj cjelini. Terapeut treba biti prisutan i angažiran te brzo djelovati kako bi aktivno uključio pacijenta u terapijski proces, istovremeno gradeći povjerenje, suradnju i otvorenu komunikaciju. Terapijski plan je fleksibilan i nastoji odgovoriti na trenutačne probleme te ublažiti stres uzrokovan hospitalizacijom i bolešću. Haugvik i Mossige navode da su kratkoročne terapije često obilježene potrebom terapeuta da se usredotoči na “ovdje i sada”, neposrednost, fleksibilnost i aktivan način rada.
Istraživanja o kratkotrajnim terapijskim intervencijama kod hospitalizirane djece pokazuju učinkovitost art terapije u ublažavanju emocionalne nelagode uzrokovane hospitalizacijom.
Kratkotrajna art terapija u praksi
Kratkotrajna art terapija ponekad se sastojala i od samo jedne seanse, pri čemu art terapeut mora biti vrlo fokusiran i prilagodljiv. Alijansa nije mogla biti stvorena, međutim pristup podrške, prihvaćanja i otvorenosti dopuštao je prostor razmjene i podrške. Neka su djeca vrlo introspektivna i slabo se verbalno izražavaju, dok su druga znatno otvorenija i komunikativnija. Bolesno dijete često nije u stanju izraziti se riječima bilo zbog nedovoljno razvijenog rječnika za opisivanje vlastitih iskustava, bilo zbog potrebe da zaštiti odrasle, roditelje koji su često bili prisutni, od svojih osjećaja. Slobodno likovno izražavanje daje djetetu kanal da izrazi upravo ono što se događa sada i ovdje, unutar njegove stvarnosti, osobnog ili stanja okoline. Ukoliko ne može izraziti riječima, dijete će svoje stanje na neki način izraziti u slici.
Kreativno izražavanje u art terapiji i multisenzorni pristup
Poticanje djece na slobodno izražavanje često je izazivalo pozitivne emocije, jer su u svojim radovima prikazivali sretne trenutke s obitelji, lijepe krajolike, omiljene superheroje i kućne ljubimce.
Kombinacija različitih medija (prirodni materijali, sjenila, lakovi, staklene perle, tekstil, glina, plastelin) poticala je multisenzornu obradu iskustava, osobito učinkovitu kod mlađe djece, koja su rado eksperimentirala, involvirala se u potpunosti u likovno istraživanje, upotrebljavala svoje kreativne snage koje su vidno poticala radost igre, oslobađanje od briga i stresa hospitalizacije.
Djeca s povećanim potrebama za sigurnošću
Posebnu pažnju zaslužuju djeca s poteškoćama u razvoju, kroničnim bolestima i višestrukim hospitalizacijama. Kod njih je zapažena viša razina brige, tjeskobe i straha. Uz različite obiteljske probleme s kojima su se neka djeca dodatno nosila, djeca su u ovim uvjetima generalno pokazivala jaču potrebu za sigurnošću i potvrdom.
Djeca s razvojnim poteškoćama često brzo rade i malo govore o svom radu, ali simbolikom izražavaju duboke emocionalne sadržaje. Kod njih je zapažena naglašena potreba za kontrolom, strukturom i simboličkim izražavanjem.
Uloga odnosa i podrške u art terapiji
Neka su djeca crtala zajedno s mamom, što je osnaživalo dijete, davalo mu osjećaj sigurnosti i jačalo odnos roditelj–dijete.
Unatoč tome što dolaze s dijalize, nisu jela od prethodnog dana ili su stigla neposredno prije pripreme za planiranu operaciju slijedećeg dana, još uvijek imaju poriv dovršiti svoj rad, što pokazuje unutarnju snagu, motivaciju i sposobnost kreativnog izražavanja.
Vinjeta u prilogu potvrđuje dječju sposobnost intuitivnog korištenja kreativnog procesa kao sredstva samoiscjeljenja.
Slika 1. Scribble drawing 2024. Dječak (9 godina) nakon hospitalizacije i transplantacije bubrega. Verbalni opis crteža: “Leptir koji je svašta preživio i postao snažniji”
Prikaz procesa individualne sesije u dnevnom boravku
Opis slučaja
Pacijentica (14 godina) je hospitalizirana na dva dana u dnevnu bolnicu radi obavljanja pretraga. Poznaje različite likovne tehnike, voli crtati i izrađivati animacije, ali prvi put sudjeluje na seansi art terapije, koji će biti i jedini tijekom hospitalizacije. Emocionalno je osjetljiva i prolazi kroz zahtjevan period u obiteljskom i školskom okruženju (razvod roditelja, vršnjačko nasilje, negativni komentari na socijalnim mrežama). Istodobno pokazuje otpornost i sklonost introspekciji. Svjesna je vlastitih vrijednosti, ali izražava potrebu za priznanjem i potvrdom. U početku je tiha i nesigurna u komunikaciji, ali kroz kreativni proces spontano otvara teme koje je trenutno zaokupljaju.
Terapijski proces
Naziv aktivnosti: Scribble drawing
Materijali: bijeli papir A3 formata, pastele
Susrećemo se u njenoj bolničkoj sobi, gdje pokazuje interes za kreativni rad. Zajedno odlazimo u dnevni boravak u kojem su na stolu već pripremljeni različiti likovni materijali.
Sudionica je vježbu započela pokretima ruku (gore/dolje, lijevo/desno) i tijela u ritmu koji joj je prirodno dolazio. Zatim je odabrala boju pastele i potpuno nasumičnim pokretima ispunila cijeli papir. Kad je završila, položila je papir na stol i promatrala ga sa svih strana, a zatim odabrala orijentaciju papira koja joj se najviše svidjela. Crtež je dovršila bojama i tehnikama prema vlastitom izboru. Nakon završetka crtanja promatrala je svoj rad, te ga opisala kao zmaja kojem je dodala simbol sata – motiv koji prepoznaje i povezuje s osobnim iskustvom. Zmaj za nju simbolizira snagu potrebnu da izdrži još neko kratko razdoblje boravka u osnovnoj školi i nepodržavajućem okruženju. Uskoro očekuje promjenu upisom u srednju školu i odlaskom u novo, podržavajuće okruženje među vršnjake koji dijele iste interese i ljubav prema modnom dizajnu (Slika 2).
Psihološka obrada
Kod klijentice se procesiranje informacija većinom odvija na perceptivno–afektivnoj i kognitivno–simboličkoj razini. Kinestetička razina je prisutna na početku rada, što omogućuje oslobađanje napetosti i aktivaciju kreativnog procesa. Slobodni i nesputani pokreti potaknuli su ekspresivno izražavanje. Klijentica se kreće po cijeloj površini papira, koristi spontane i brze poteze, a šarenim oblicima postepeno daje smisao kroz osobnu interpretaciju.
Slika 2. Scribble drawing
Učinci art terapije
Kroz kreativni proces izražavala je emocije koje je u početku teško verbalizirala, bila je svjesna vlastitih potencijala i snage sigurnog i podržavajućeg okruženja. Pokazuje otpornost, visoku razinu introspekcije i samo-razumijevanje. Kreativno izražavanje joj pomaže u nošenju sa stresom i negativnim školskim iskustvima, a ujedno služi kao oblik samopotvrde vlastitog identiteta.
Ovaj primjer pokazuje važnost podrške mladima u razvoju kreativnog izražavanja i stvaranja sigurnog okruženja u kojem će biti podržani, slobodni u svom izričaju, prihvaćeni i viđeni.
Literatura:
- Councill, T. (2012). Medical art therapy with children. In C. A. Malchiodi (Ed.), Handbook of art therapy (2nd ed., pp. 222–239). Guilford Press. https://www.tracyskids.org/wp-content/uploads/2019/03/tracys_kids.pdf
- Hen, M. (2023). Art therapy for children in short-term hospitalization. Continuing Education, 4(1), 83–95. https://doi.org/10.5334/cie.63