Scribble drawing

Scribble drawing je art terapijska aktivnost koja potiče spontanost i slobodu u kreativnom izražavanju te može pomoći u prevladavanju otpora povezanog s procesom stvaranja likovnog rada. Spontano nastale šare, teksture, linije i oblici mogu potaknuti pojavu slika i asocijacija iz nesvjesnog te omogućiti izražavanje sadržaja koje je teško verbalizirati.

Ključne riječi: scribble drawing, art terapija, neverbalna komunikacija, nesvjesni sadržaji, simboli

1. Scribble drawing: pojam i osnovna obilježja

Art terapeuti koriste ovu tehniku kako bi pomogli klijentima u prevladavanju otpora povezanog s procesom stvaranja likovnog rada, a osobito je korisna za djecu koja su sputana u slobodnom likovnom izražavanju. Tehnika se koristi za osnaživanje klijenta u stvaranju spontane imaginacije iz nesvjesnog.

Cane je koristila ovu tehniku kao kinestetičku metodu za ohrabrivanje i poticanje kreativnog potencijala kod djece, za koji je smatrala da je urođen.

Oster i Gould opisuju je kao zabavnu, nenametljivu metodu koja pomaže pojedincima da izraze dijelove svojeg unutarnjeg svijeta koje nerado dijele s drugima, dok  Kwiatkowska navodi da slučajno nastali oblici mogu potaknuti pojavu slika iz nesvjesnog, čime se potisnuti sadržaj iznosi na vidjelo.

Slika 1. Scribble drawing – Što volim

 

2. Povijesni razvoj scribble drawing tehnike

 Ova tehnika se razvila iz ranijih istraživanja i primjene u području obrazovanja, terapije te dijagnostike, kako s pojedincima, tako i s obiteljima.

Winnicott je predstavio sličnu tehniku koju je nazvao „Squiggle Game“, a koja je zahtijevala da dijete i terapeut naizmjence crtaju vijugave, nepravilne linije, pri čemu je cilj bio da svatko u liniji onog drugog otkrije i dovrši određenu sliku. Winnicottu je to omogućilo brz i neprijeteći način upoznavanja djeteta koje je procjenjivao. Tehniku je koristio s klijentima i kao metodu komunikacije o aktualnim problemima i emocionalnim konfliktima.

Cane je željela potaknuti slobodu i spontanost u likovnom izražavanju. Njezina Scribble tehnika uključivala je uvodne vježbe disanja i pokreta, a provodila se na velikom papiru za crtanje koristeći pastele u boji. Naumburg je koristila tehniku svoje sestre Cane zajedno s verbalnim asocijacijama klijenta, kao sredstvo za stjecanje uvida u osobnu simboliku koja se pojavljuje u likovnom sadržaju. Otvoren i nestrukturiran pristup pruža prostor za projekciju te oslobađanje neplaniranih i spontanih likovnih sadržaja.

Slika 2. Scribble drawing – Djetinjstvo

 

3. Scribble drawing: terapijski učinci i rad s nesvjesnim

Ova tehnika predstavlja izravan put do nesvjesnog jer potiče ruku na spontano ostavljanje tragova na papiru, bez svjesne kontrole i unaprijed određene namjere. Automatskim crtanjem linija i oblika oslobađaju se nesvjesni sadržaji, a nacrtani simboli mogu pružiti dublji uvid u unutarnji svijet osobe. Tehnika scribble drawing istovremeno aktivira desnu hemisferu mozga, odgovornu za emocije i intuiciju, te lijevu hemisferu, zaduženu za jezik i analizu. Integrira verbalni i neverbalni izražaj u terapijskom okruženju. Ova tehnika olakšava istraživanje podsvjesnih asocijacija simbola te omogućuje bolje razumijevanje unutarnjih procesa.

Slika 3. Scribble drawing – Zelena zmija i plišani medo

 

4. Scribble drawing kao neverbalni i simbolički jezik

U terapijskoj praksi postaje „vizualni govor“, način eksternalizacije unutarnjih stanja i iskustava koja je teško verbalizirati kroz tragove, linije, teksture i oblike koje klijenti mogu istraživati, tumačiti i preoblikovati.

Klijenti koji se suočavaju s traumom ili intenzivnim emocionalnim distresom često teško verbaliziraju svoja iskustva. Sram je posebno značajan čimbenik koji može otežavati verbalno izražavanje. Klijenti se mogu bojati osude ili imati teškoće u povezivanju tjelesnih senzacija s njihovim verbalnim izražavanjem.

Scribble drawing se pojavljuje kao alternativni način komunikacije koji može pomoći u prevladavanju kognitivnih i jezičnih prepreka povezanih s traumom te može klijentima omogućiti izražavanje afektivnih, preverbalnih i nesvjesnih sadržaja.

Slika 4. Scribble drawing – Plava djevojka

 

5. Scribble drawing kao simbolička komunikacija

Šaranje predstavlja simbolički jezik koji karakteriziraju spontanost, apstraktnost i emocionalni ton. Umjesto prikazivanja doslovnih slika, šare često izražavaju psihološka stanja kroz različite karakteristike linija (debelih, tankih, nazubljenih, ponavljajućih, kaotičnih, kružnih ili fragmentiranih) koje mogu odražavati klijentov unutarnji svijet.

Jung smatra da simboli predstavljaju most između svjesnog i nesvjesnog. Šare često imaju takvu ulogu jer omogućuju klijentima da apstraktnim oblicima daju osobno značenje, pretvarajući šaru u refleksivno ogledalo vlastitog unutarnjeg života.

 

6. Scribble drawing u terapijskom odnosu

 Temeljno načelo art terapije jest da je klijentovo značenje primarno i mjerodavno. Trokutasti odnos klijent, terapeut i likovni rad temelj je relacijske dinamike art terapije.

U art terapiji šaranje može imati funkciju simboličkog spremnika – vizualnog prostora koji na siguran način zadržava emocije koje su preintenzivne, difuzne ili zbunjujuće da bi se mogle verbalizirati.

Winnicott opisuje takve kreativne izraze kao prijelazne fenomene koji posreduju između unutarnje i vanjske stvarnosti. Eksternaliziranje emocionalnog sadržaja na papir može klijentima omogućiti određenu distancu i novu perspektivu te pridonijeti osjećaju  da su emocionalna iskustva sigurno sadržana.

 

Literatura:

1. Cane, F. (1983). The artist in each of us (Rev. ed.). Art Therapy Publications.
2. Egunjobi, J. P. (2026). Therapeutic scribbling: A psycho-spiritual technique. Lulu Press Inc.https://www.researchgate.net/publication/399332946_THERAPEUTIC_SCRIBBLING
3. Hanes, M. J. (1995). Clinical application of the “scribble technique” with adults in an acute inpatient psychiatric hospital. Art Therapy, 12(2), 111–117. DOI:10.1080/07421656.1995.10759141
4. Herman, J. (2015). Trauma and recovery: The aftermath of violence—from domestic abuse to political terror.Basic Books/Hachette Book Group. https://psychiatryonline.org/doi/10.1176/appi.psychotherapy.2015.69.4.455
5. Jung, C. G. (1964). Man and his symbols. New York: Doubleday
6. Kramer, E. (1971). Art as therapy with children. New York: Schocken Books.
7. Kwiatkowska, H. Y. (1967). The use of families’ art productions for psychiatric evaluation. Bulletin of Art Therapy, 6, 52–69.
8. Kwiatkowska, H. Y. (1978). Family therapy and evaluation through art. Springfield, IL: Charles C. Thomas.
9. Malchiodi, C. A. (Ed.). (2012). Handbook of art therapy(2nd ed.). The Guilford Press.
10. McNamee, C.M. (2004). Using both sides of the brain: Experiences that integrate art and talk therapy through scribble drawings. Art Therapy: Journal of the American Art Therapy Association, 21(3), str. 136–142. https://doi.org/10.1080/07421656.2004.10129495
11. Moon, C. (2010). Materials & Media in Art Therapy: Critical Understandings of Diverse Artistic Vocabularies. 
12. Naumburg, M. (1966). Dynamically oriented art therapy: Its principles and practices. New York: Grune and Stratton.
13. Naumburg, M. (1987). Dynamically oriented art therapy: Its principles and practice. Magnolia Street Publishers.
14. Oster, G. D., & Gould, P. (1987). Using drawings in assessment and therapy: A guide for mental health professionals. Brunner/Mazel.
15. Rubin, J. A. (2005). Child art therapy: 25th anniversary edition (3rd ed.). John Wiley & Sons.
16. Schaverien, J. (1992). The revealing image: Analytical art psychotherapy in theory and practice.Tavistock/Routledge.
17. Ulman, E. (1965). A new use of art in psychiatric diagnosis. Bulletin of Art Therapy, 4, 91–116.
18. van der Kolk, B. A. (2014). The body keeps the score: Brain, mind, and body in the healing of trauma.
19. Winnicott, D. W. (1971). Playing and reality.
20. Ziegler, R. G. (1976). Winnicott’s squiggle game: Its diagnostic and therapeutic usefulness. Art Psychotherapy, 3, 177–185. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/0090909276900235